Razgovarali u Architekturzentrum Wien, Beč 16. prosinca 2014. povodom izložbe A to Z. The world of Isay Weinfeld
Isay Weinfeld svestrani je stvaralac, čiji se raspon rada kreće od uporabnih predmeta do javnih prostora i hrama. Ipak osobitu kreativnu kvalitetu pokazao je na čitavoj plejadi individualnih, privatnih domova. Oni se odlikuju koliko preciznom funkcionalističkom logikom toliko i kvalitetama atmosfere. Materijalima i njihovom uporabom pobuđuje osjete i emocije, pokazuje povezanost s regionalnom tradicijom. Weinfeld tako ostvaruje specifičnu, regionalnu varijantu modernizma. Njegovi radovi predstavljaju suptilnu sintezu mnogobrojnih i različitih interesa i vještina. Ne samo da je autor filmova, već on i kod svojih privatnih kuća, trgovina, restorana i javnih zgrada primjenjuje filmsku i kazališnu dramaturgiju, čime potencira doživljajnu vrijednost svoje arhitekture.
ORIS: Mogli bismo započeti intervju govoreći o sjajnoj tradiciji brazilskog modernizma koji je imao utjecaja na europsku arhitekturu, pa i u Hrvatskoj, o radu Oscara Niemeyera, Lúcija Coste te naročito Line Bo Bardi. Je li ta tradicija još uvijek živa? Ima li danas još uvijek utjecaja na rad arhitekata?
Weinfeld: Da. Zasigurno. Barem u Brazilu još uvijek ima puno utjecaja, osobito zato što svi profesori mnogo govore o majstorima. Dok sam ja studirao, toliko su govorili o ovoj temi da to u jednom trenutku više nisam mogao podnijeti. Možda me to navelo na eksperimentiranje u drugim poljima. Bilo je to previše za mene. Vrlo je važno učiti o njihovu radu, naravno – da bismo ga cijenili ili ne, da bi nas jače zainteresirao ili ne. Spomenuli ste Linu Bo Bardi, ona mi je daleko najdraža. Ona je po mojem mišljenju najvažnija arhitektica u Brazilu. Njezin rad vrlo je poseban, vrlo suptilan i vrlo elegantan; zaista me dira. Tijekom studija važno je učiti o majstorima, ali također je važno i razviti vlastiti profesionalni identitet, biti neovisan. Osjećam da ima mnogo djece i unuka majstora koji ponavljaju isti njihov jezik, a to nije baš tako dobro.